Ljudska djela

U središtu ovog romana nalazi se stvarni povijesni događaj iz 1980. godine, kada je u južnokorejskom gradu Gwangjuu brutalno ugušen studentski ustanak. Radnja se plete oko tragične sudbine petnaestogodišnjeg dječaka Dong Hoa, čija smrt postaje polazišna točka za promišljanje o posljedicama političkog nasilja. Njegov prerani odlazak ostavlja neizbrisiv trag na svima koji su ga poznavali, ali i na onima koji tek pokušavaju razumjeti razmjere tragedije.

Han Kang višeglasno gradi priču, uvodeći nas u unutarnje svjetove različitih likova. Kroz vizure dječakove shrvane majke, preživjelog prijatelja, bivšeg zatvorenika te urednice koja se suočava s cenzurom, autorica oslikava kolektivnu traumu cijelog jednog društva. Svako od ovih svjedočanstava nosi jedinstvenu bol, ali istovremeno postavlja i ključno pitanje o tome kako u istom ljudskom biću mogu supostojati nezamisliva brutalnost i uzvišeno dostojanstvo.

Nastavljajući se na prepoznatljivu poetiku bavljenja temom nasilja, autorica nudi djelo koje nadilazi okvire obične političke kritike. Riječ je o duboko humanoj posveti žrtvama i ispisanoj kolektivnoj povijesti koja tjera na promišljanje o samoj srži ljudske prirode.